Spomenik nulte kategorije. Od srednjovekovnog grada danas se mogu videti ruševine dvaju kula i zida. Najbolje je očuvana okrugla trokatna kula s izbočenim gornjim delovima na konzolama (u stilu talijanske renesanse), ali je zato 1891. četverokutna kula značajno i nestručno restaurirana te pretvorena u grobnicu.
Postoji legenda o erdutskoj kuli. Zbog straha od neprijatelja, gospodari dvorca odlučili su da je ovo dobro mesto za osmatračnicu. Kako bi zaštitili svoje umrle, grobnicu su napravili u podrumu. Kada su krenuli graditi, videli su da sve što sagrade noću se sruši. Radnici su gospodarima rekli da su to vile koje kažu da se mora u glavni stup ulaza ugraditi lepu mladu ženu koja još doji dijete. Priča se pročula, a selo se prepalo i počelo je skrivati mlade žene. Tako je jednoga dana mlada žena sa detetom donela jednom radniku ručak. Čim su ju ugledali, odma su ju zazidali na ulaz. Uspela ih je nagovoriti da ostave otvore za gledanje i da može dojiti dijete. Nakon što je majka umrla, radnika i dete nikada više nisu videli. Legenda je nadopunjena u novije vreme kada su pljačkaši opljačkali grobnicu i srušili stup u kojem su našli kostur visine 180 cm i pletenicu dugu 150 cm.